Krčenje šuma i prisvajanje prirodnih staništa pogoduje prijenosu životinjskih bolesti na čovjeka

Stvorili smo “savršenu oluju” za bolesti koje se prenose iz svijeta divljih životinja na ljude i globalno brzo šire, a ljudsko uništavanje prirode taj proces samo ubrzava, upozoravaju znanstvenici.

Ovo je globalno stajalište zdravstvenih stručnjaka koji proučavaju kako i gdje se u svijetu pojavljuju nove bolesti.

U sklopu tih napora stručnjaci su razvili sustav prepoznavanja obrazaca koji mogu predvidjeti koje bolesti divljih životinja predstavljaju najveću prijetnju za ljude.

Ovaj pristup problemu iznose znanstvenici s britanskog Sveučilišta u Liverpoolu i on je dio globalnih napora u pronalasku načina da se bolje pripremimo za buduće zarazne bolesti.

Izbjegli smo pet hitaca

“U posljednjih smo 20 godina imali šest velikih prijetnji – SARS, MERS, ebolu, ptičiju gripu i svinjsku gripu”, rekao je za BBC profesor Matthew Baylis s liverpulskog sveučilišta.

“Uspjeli smo izbjeći šest hitaca, no šesti nas je ipak pogodio. I ovo nije posljednja pandemija s kojom ćemo se suočiti, zbog čega moramo izbliza nadzirati bolesti među divljim životinjama”, smatra profesor.

U sklopu detaljne analize, zajedno s kolegama je osmislio predskazujući sustav prepoznavanja obrazaca kojim se može proučiti golema baza podataka svih poznatih bolesti iz životinjskog svijeta.

Među tisućama bakterija, parazita i virusa poznatih znanosti, ovaj sustav prepoznaje i tragove skrivene u broju i tipu vrsta koje oni uspijevaju zaraziti. Sustav tragove koristi da bi zaključio koji među njima predstavljaju najveću prijetnju za ljude.

Ako se neki patogen proglasi prioritetom, znanstvenici će, kako kažu, usmjeriti sve svoje istraživačke snage na pronalazak preventivnih mjera i način liječenja prije izbijanja zaraze.

Prof Baylis smatra da ćemo morati povući potpuno nov potez da bismo otkrili koje bolesti mogu izazvati pandemiju. Ističe da je dosad napravljen velik napredak u ovome prvom koraku.

Što smo naučili u karanteni?

Brojni znanstvenici slažu se da naše ponašanje, osobito krčenje šuma i prisvajanje prirodnih staništa s raznolikim životinjskim svijetom pridonosi tomu da se bolesti češće prenose sa životinja na ljude.

Profesorica Kate Jones s londonskoga University Collegea kaže da “dokazi općenito upućuju na to da se ekosustavi s nižom biološkom raznolikošću koju su izmijenili ljudi, poput poljoprivrednih dobara ili plantaža, često povezuju sa, za ljude povećanom opasnošću od raznih infekcija”. Dodaje da to ipak nije nužno kod svih bolesti.

“No životinjske vrste koje lakše ‘podnose’ ljude, poput nekih vrsta glodavaca, često su učinkovitije u prijenosu patogena. Na taj način gubitak biološke raznolikosti stvara nove predijele na kojima je povećan rizičan kontakt ljudi i divljih životinja, čime se istodobno povećavaju i izgledi da se određeni virusi, bakterije i paraziti prenesu na ljude”, pojasnila je Jones.

Jasna povezanost između ljudskih aktivnosti i divljih životinja

Neke su zarazne bolesti ukazale na to da postoje jasne međusobne veze između ljudskih aktivnosti i divljih životinja.

To je bio slučaj s prvom epidemijom virusa ‘nipah’ 1999. godine u Maleziji, kada se virusna infekcija, koju su prenosili slijepi miševi prenijela na veliku farmu svinja smještenu na rubu šume.

Slijepi miševi su se na stablima hranili voćem, a ostatke koji su padali na tlo potom su pojele domaće svinje. Voće je bilo puno sline slijepih miševa.

Virusom se tada zarazilo više od 250 ljudi koji su bili u bliskom kontaktu sa zaraženim svinjama. Više od stotinu ih je umrlo. Stopa smrtnosti koronavirusa još uvijek se formira, no trenutačno se procjenjuje da ona čini oko jedan posto. Virus ‘nipah’ ubija 40 do 75 posto zaraženih ljudi.

Profesor Eric Fevre s liverpulskog sveučilišta i suradnik Međunarodnoga istraživačkog instituta za stoku u Nairobiju, podsjeća da znanstvenici moraju neprestano pratiti i nadzirati područja u kojima postoji veći rizik od pojave zaraznih bolesti.

Farme na rubovima šuma, tržnice na kojima se prodaju i kupuju životinje, sve to briše granice između ljudi i životinjskog svijeta. Upravo to su mjesta na kojima će se vjerojatnije pojaviti bolesti.

Savršena oluja za pojavu pandemija

“Nove se bolesti u ljudskoj populaciji pojavljuju vjerojatno tri do četiri puta godišnje. I ne samo u Aziji ili Africi, već i u Europi i SAD-u”, kaže Fevre. Baylis dodaje da aktivan nadzor novih bolesti postaje sve važniji.

Smatra da su ljudi “stvorili gotovo savršenu oluju za pojavu pandemija”, a Fevre se slaže s njegovim mišljenjem. “Vrlo je vjerojatno da će ovakve stvari ponavljati jer su se događale tijekom svih naših interakcija sa svijetom prirode. Sada je najvažnije da to shvatimo i da pravovremeno reagiramo”.

Kaže da je aktualna kriza svojevrsna lekcija mnogima među nama o tomu kakve su posljedice ljudskog utjecaja na prirodni svijet.

“Puno stvari koristimo i uzimamo zdravo za gotovo – hranu koju konzumiramo, materijal od kojega je sazdan naš pametni telefon…Iznimno je važno da dobro razmislimo o resursima koje trošimo, o načinu na koji ih trošimo i kako sve to utječe na nas”, zaključuje Fevre.

(Hina)

foto: pixabay

Tagovi: bolesti, epidemija, okoliš, pandemija, prijenos bolesti, širenje, životinje,