Riječki tunel, nova riječka ulica, kako se popularno zna zvati obnovljeni vojni tunel koji se proteže od ulice Dolac pa sve do Katedrale sv. Vida, ponovno je otvoren za sve posjetitelje. Tunel ima ulaz uz dvorište Osnovne škole Dolac i proteže se ispod riječkog Starog grada do katedrale sv. Vida.
Prokopala ga je talijanska vojska u živoj stijeni u dužini od 330 metara u razdoblju od 1939. do 1942. godine. Učinjeno je to za potrebe zaštite civilnog stanovništva od zračnih bombardiranja, spuštajući se mjestimično na dubinu od deset metara.
Širok je oko četiri i prosječno visok 2,5 metra. Glavna tunelska cijev ima dva odvojka, jedan koji vodi prema zgradi nekadašnjega gradskog municipija i drugi prema katedrali sv. Vida.
Na više mjesta duž tunela još uvijek se mogu vidjeti originalni natpisi iz Drugog svjetskog rata “Riservato all U.N.P.A.” („Rezervirano za protuzračnu obranu”). Ona je u to doba bila smještena u zgradi Osnovne škole Dolac.
Gradnja tunela dobila je svoj smisao u ratnoj završnici 1944. i 1945. godine kada je Rijeka bombardirana u valovima savezničkih zrakoplova. Svrsi je poslužio i tijekom Domovinskog rata, dio stanovništva tada je u njemu u dva navrata potražio zaštitu.
Tunel je opremljen rasvjetnim tijelima. Tlo mu je posuto pijeskom zbog lakšeg hodanja i prohodan je cijelom dužinom, a unutarnja temperatura je 15 stupnjeva. Novo vrijeme donijelo je i novu ulogu tunela – umjesto jučerašnje vojne namjene, danas postaje mjesto na turističkoj mapi grada.
Radno vrijeme tunela je od ponedjeljka do nedjelje (uključujući praznike) od 10 do 20 sati (zadnji ulazak u Tunel u 19.45 sati).