Rijeka na vrhu ljestvice: Građani plaćaju najviše u Hrvatskoj za javni prijevoz

U vrijeme kada mnogi hrvatski gradovi nastoje olakšati život građanima besplatnim ili znatno subvencioniranim prijevozom, Rijeka se ističe na potpuno drugačiji način. Prema najnovijoj analizi televizije N1, upravo Rijeka drži neveselu titulu najskupljeg javnog prijevoza u zemlji. Dok se u Velikoj Gorici i Slavonskom Brodu autobusi voze bez naplate karata, riječki putnici svakodnevno izdvajaju znatne iznose iz vlastitih džepova – što izaziva negodovanje i pitanja o opravdanosti takvog pristupa.

Besplatno vs. “Zlatne” karte: Dva svijeta

Usporedba s drugim gradovima je oštra. Dok Velika Gorica već godinu dana nudi besplatan prijevoz na svih 16 linija, a Slavonski Brod potpisao ugovor vrijedan 3,1 milijun eura za besplatne usluge na osam linija, Rijeka ostaje čvrsto ukorijenjena u modelu visokih cijena. Razlike su upečatljive: pojedinačna karta u prvoj zoni Autotroleja košta 2,50 eura ako se kupi kod vozača, dok se u Varaždinu isti iznos može potrošiti na tri vožnje (0,60 eura po kartici). Čak i Zagreb, s ogromnom mrežom linija i učestalim vožnjama, nudi jeftinije opcije – polusatna karta iznosi samo 0,53 eura, a mjesečni pokaz 47,78 eura, što je tek neznatno manje od riječkih 48 eura.

No, pravi šok čeka one koji putuju izvan prve zone. Cijene karata skaču do 5,20 eura za dvije vožnje, dok dnevna karta u drugim zonama doseže 5,44 eura. Za studente, umirovljenike ili obitelji s nižim primanjima, ovakve stavke predstavljaju ozbiljan teret.

Zašto je Rijeka toliko iznad prosjeka?

Ključno pitanje koje postavljaju građani jest: što opravdava ovu razliku? Autotrolej upravlja s 18 linija podijeljenih u četiri tarifne zone, što bi moglo objasniti djelomično više troškove. Međutim, kritičari ističu da ni broj linija ni geografska raščlanjenost ne mogu opravdati tolike razlike u odnosu na gradove slične veličine. Primjerice, Šibenik i Varaždin naplaćuju mjesečne radničke karte po 20 eura – dvostruko manje od Rijeke. Čak i Split, drugi po veličini grad u Hrvatskoj, ima znatno pristupačnije cijene.

Osim toga, nedostatak digitalnih opcija kupnje karata dodatno pogoršava situaciju. Dok Zagreb i Pula nude aplikacije i automatske naplate, u Rijeci se karte još uvijek moraju kupovati direktno od vozača, što ograničava fleksibilnost i povećava stres putnika.

Trend besplatnog prijevoza: Hoće li Rijeka slijediti primjer?

Sve više gradova u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, preispituje model naplate javnog prijevoza. Besplatne linije u Velikoj Gorici i Slavonskom Brodu pokazuju da je ovakav pristup moguć, a pozitivni efekti uključuju smanjenje prometnog zagušenja i povećanu dostupnost usluga za sve slojeve stanovništva. Ipak, riječke vlasti zasad nisu najavile promjene.

Gradonačelnik Marko Filipović nedavno je istaknuo da se “troškovi održavanja infrastrukture i flote ne mogu prebacivati isključivo na gradski proračun”, ali građani upozoravaju da postojeći sustav nije održiv. “Svaki mjesec izdvojim 50 eura samo za autobus – to je više nego struja ili voda. Kako netko s minimalnom plaćom može preživjeti?” pita se Ana, studentica s Riječkog kolodvora.

Što dalje?

Debata o budućnosti javnog prijevoza u Rijeci postaje sve žučnija. Dok neki zagovaraju potpunu reformu sustava i traže veće subvencije, drugi smatraju da bi se prvo trebala poboljšati kvaliteta usluge – učestalost vožnji, modernizacija vozila i uvođenje digitalnih rješenja. Za sada, međutim, riječki putnici i dalje stoje pred paradoksom: grad koji se hvali turističkom atraktivnošću i kulturnom živahnošću istovremeno nameće svojim stanovnicima jedan od najvećih tereta u državi.

U kontekstu rastućih cijena goriva i inflacije, pitanje je hoće li lokalne vlasti konačno pronaći model koji neće “kažnjavati” one koji se odluče ostaviti auto kod kuće. Dok se to ne dogodi, Rijeka će ostati simbol nejednakosti – primjer kako isti servis u različitim dijelovima zemlje može biti luksuz ili osnovna potreba.

Tagovi: autotrolej, cijena, rijeka, vozne karte,