Gnijezdo, zec, pokloni … Čim kažemo ove tri ‘ključne’ riječi mališani poskoče od veselja. Jesu li i vaši danima pripremali gnijezdo, brali travu i ostavili mrkvicu kako zeko ne bi bio gladan od svog tog silnog putovanja od kuće do kuće?
Dok neki roditelji djeci uručuju poklončiće koje je “dostavio Zeko”, drugi poštuju legendu prema kojoj zec skriva košaru u vrtu ili kući, kako bi je djeca ujutro mogla potražiti.
E sad – tko je taj zeko? I zašto baš zeko, a ne neka druga životinja? Zec je od davnina simbol Uskrsa, a ako niste znali zašto je tomu tako, čitajte dalje…
Iako je teško reći kako je točno nastao ovaj običaj, mnogi vjeruju da je povezan s poganskim ritualima, prenosi The Sun.
PLODNOST
Jedan od takvih bila je proljetna proslava Eostre, posvećena istoimenoj božici plodnosti i proljeća, koja je često bila opisivana kao zec. Zečevi su tada bili simbol rađanja novog života u proljetno doba, a poganski običaj slavio je dolazak proljeća.
Još u doba prije kršćanstva zec je bio simbol plodnosti, a u anglo-saksonskim narodima predstavljao je zemaljsko utjelovljenje božice plodnosti Eastre. Zečevi i kunići bili su tada znani kao životinje koje se najbrže razmnožavaju. Bili su simbol rađanja novog života u proljetno doba, kada se slavio poganski praznik dolaska proljeća.
Ako se pitate zašto baš on nosi kokošja jaja, odgovor vjerojatno leži još u antici gdje je on zbog svog brzog i čestog razmnožavanja bio sveta Afroditina životinja. Također, anglosaksonskim je narodima predstavljao zemaljsko utjelovljenje božice plodnosti Eastre. A iako nije imao veze s Crkvom, bio je toliko utkan u narodne običaje da ga je s vremenom i ona prigrlila pa se od 1690. godine spominje i u kršćanskim spisima, dok su ga prvi s Uskrsom počeli povezivati Nijemci stotinjak godina prije toga – piše Index.hr.
SIMBOL
Običaj ostavljanja poklona u vrtu po prvi je puta spomenut 1682. godine, u knjizi njemačkog fizičara i botanista Georga Francka von Franckenaua, pod nazivom “O uskršnjim jajima”.
Kao uskrsni simboli kunići su se počeli koristiti u Njemačkoj, a prvi zapisi o tome potječu iz 16. stoljeća. Izrada prvih jestivih kunića (od tijesta i šećera) – uskrsnih poklona, također započinje u Njemačkoj početkom 19. stoljeća. Iz Njemačke su se oba simbola proširila po cijelom kršćanskom svijetu. Uskrsni zeko, zajedno s malim Isusom, postaje izvor najveće dječje radosti.
FOTO: Pixabay ilustracija