Naša Riječanka Ingrid Divković se vratila u rodni grad

Velika spisateljica, blogerica i dobitnica brojnih nagrada kojoj se divi neizmjerno velik broj žena diljem Hrvatske, ali i šire – Ingrid Divković. Podrijetlom je iz Rijeke u koju se uvijek iznova vraća, gdje god ju putevi vodili.

Žene joj prilaze samo kako bi ju zagrlile i zahvalile joj se na pruženoj podršci i motivaciji svojim inspirativnim riječima.

Nerijetko na svojem Instagram profilu s pratiteljima dijeli emotivne tekstove gotovo o svemu – ogoljeno piše o ljubavi, osjećajima, ali i bolu…

S obzirom na brojne svjetske destinacije koje je posjetila, čak neko vrijeme i živjela na Tenerifima, drago nam je vidjeti kako se rado vraća u svoj rodni grad – našu Rijeku.

Ovaj tekst iz našeg grada posebno nas je dojmio, riječ je o životu, emocijama, krhkosti i svemu u što kroz godine izrastamo…

Kada sam bila mlađa nikako nisam voljela to što sam hipersenzibilna. Mislila sam da je u pitanju krhkost, slabost koja će me u životu itekako mnogo koštati. No ispostavilo se da me ta pretjerana otvorenost ka svijetu i svemu oko mene koštala točno onoliko puta koliko sam joj to sama dopustila. Osim toga, kako se uvjerih kroz godine u svom fizičkom i duhovnom sazrijevanju, ta gospođica osjetljivost kako je jednom od milja nazvah, nikada nije bila neugodna izraslina na mom tijelu koje sam se morala sramiti i koju sam kirurškim nožem preko noći mogla odstraniti, iako je ruku na srce bilo ohoho trenutaka kada je ljudima oko mene pretjerano upadala u oči. Ta gospođica hipersenzibilnost u mom je životu bila i ostala ogrlica od stakla koju otkada je dobih svakodnevno nosim na svojim njedrima ne žaleći se ni na trenutak na pretjeranu svjetlost koju svakodnevno odražava. I znate što? Ako biste mi oduzeli tu moju staklenu ogrlicu punu mene, ako biste učinili da ona nekim čudom preko noći nestane bojim se da bi s njome nestala i sama svjetlost moga bića. Nestala bi nježnost i dječja naivnost, sposobnost da osjećam i vidim ljude, nestala bi znam moja urođena intuicija, zanesenost, svjesnost i savjesnost, nestala bi nepresušna kreativnost i odanost, voljenje malih stvari koje su zapravo velike stvari, nestao bi znam sav moj unutrašnji svijet koji se odražava na ovaj vanjski, i na koncu nestala bi moja strast i predanost prema svemu tome. Možda je to razlog zašto danas ne nosim dodatni nakit do ove moje staklene ogrlice od osjećaja. Možda je to razlog zašto se od malih nogu ne bojim mraka. Možda je svjetlost – jednostavno prejaka. 

View this post on Instagram

Kada sam bila mlađa nikako nisam voljela to što sam hipersenzibilna. Mislila sam da je u pitanju krhkost, slabost koja će me u životu itekako mnogo koštati. No ispostavilo se da me ta pretjerana otvorenost ka svijetu i svemu oko mene koštala točno onoliko puta koliko sam joj to sama dopustila. Osim toga, kako se uvjerih kroz godine u svom fizičkom i duhovnom sazrijevanju, ta gospođica osjetljivost kako je jednom od milja nazvah, nikada nije bila neugodna izraslina na mom tijelu koje sam se morala sramiti i koju sam kirurškim nožem preko noći mogla odstraniti, iako je ruku na srce bilo ohoho trenutaka kada je ljudima oko mene pretjerano upadala u oči. Ta gospođica hipersenzibilnost u mom je životu bila i ostala ogrlica od stakla koju otkada je dobih svakodnevno nosim na svojim njedrima ne žaleći se ni na trenutak na pretjeranu svjetlost koju svakodnevno odražava. I znate što? Ako biste mi oduzeli tu moju staklenu ogrlicu punu mene, ako biste učinili da ona nekim čudom preko noći nestane bojim se da bi s njome nestala i sama svjetlost moga bića. Nestala bi nježnost i dječja naivnost, sposobnost da osjećam i vidim ljude, nestala bi znam moja urođena intuicija, zanesenost, svjesnost i savjesnost, nestala bi nepresušna kreativnost i odanost, voljenje malih stvari koje su zapravo velike stvari, nestao bi znam sav moj unutrašnji svijet koji se odražava na ovaj vanjski, i na koncu nestala bi moja strast i predanost prema svemu tome. Možda je to razlog zašto danas ne nosim dodatni nakit do ove moje staklene ogrlice od osjećaja. Možda je to razlog zašto se od malih nogu ne bojim mraka. Možda je svjetlost – jednostavno prejaka. 🌠 . . . #citatiingriddivkovic#ingriddivkovic#prozazadusubyingrid

A post shared by Ingrid Divković (@ingrid_divkovic) on Jan 20, 2019 at 11:35am PST

Tagovi: ingrid divković, instagram, rijeka,